Mjesec veljaču posvetili smo maškarama koje su jedna od omiljenih aktivnosti u našoj skupini. Ipak, ove godine, zbog situacije s koronavirusom, sve je drugačije pa tako i svima nam drage maškare. Odgojno-obrazovne skupine se međusobno ne smiju družiti, stoga smo se srijedom, svaka grupa posebno, zabavljali uz glazbu, ples i zajedničke igre.
U izradu maski kod kuće uključili su se naši dragi roditelji te im se ovim putem zahvaljujemo na suradnji i predivnim maskama koje su uljepšale prostor našeg vrtića. Ovakav oblik suradnje s roditeljima nam je vrlo dragocjen, jer do daljnjega u vrtiću nismo u mogućnosti organizirati zajedničke radionice.
Potaknuti maskama, započeli smo razgovor o osnovnim emocijama (sreća, tuga, strah i ljutnja) te time započeli aktivnosti vezane za razvoj emocionalne kompetencije. U tome nam je pomogao didaktički materijal iz „Kutije pune osjećaja“ koji omogućava djeci da prepoznaju, imenuju, prihvaćaju i razvijaju svijest o svojim osjećajima. U znaku maškara, izradili smo štapne maske za igrokaz „Vesela i tužna maska“. Također, osmislili smo didaktički igru „Klaun koji je izgubio nos“.
U tjednu pred Valentinovo, provodili smo aktivnosti kojima smo slavili ljubav te na taj način obilježili Dan zaljubljenih. Pomoću raznih slikovnica pokušali smo se upoznati s različitim vrstama ljubavi te dočarati njezinu važnost u našim životima. Zajedničkim razgovorom došli smo do raznih izjava o ljubavi te time spoznali kako djeca shvaćaju ljubav i zaljubljenost. Potaknuti ljubavlju, pripremili smo slikopriču koju je svako dijete ispričalo na sebi svojstven i domišljat način.
S obzirom da našu skupinu polazi osam budućih školaraca, od kojih je jedna djevojčica koja nam se pridružila početkom mjeseca, započeli smo s pripremama za školu i u radnim listićima. Djeca pomoću raznih zadataka vježbaju grafomotoriku i finu motoriku prstiju i šake te se svakodnevnim aktivnostima koje zahtijevaju pažnju, koncentraciju i upornost pripremaju za izazove koji ih čekaju na jesen u školi. Osim kognitivnih sposobnosti, potrebno je jačati emocionalnu i socijalnu zrelost koje potičemo svakodnevnim organiziranim aktivnostima te izazovima s kojima se susrećemo tijekom odgojno-obrazovnog procesa.
U našem radu i dalje je prisutan projekt „Škole za Afriku“ koji povezujemo sa svakodnevnim aktivnostima. Upravo nam je taj projekt bio poticaj za razgovor o različitosti i posebnostima svakog djeteta. Iako je izazov bio pronaći vlastitu posebnost i to na sebi istaknuti, nakon nekoliko zajedničkih razgovora i aktivnosti, svako je dijete moglo za sebe reći po čemu je posebno.