Od početka pedagoške godine jedan od naših glavnih ciljeva je poticanje samostalnosti i socio-emocionalnog razvoja.
Naš zadatak u skupini je taj da svakodnevno ponavljamo, a time i uvježbavamo naše vještine kroz svakodnevne životno praktične aktivnosti: od pranja ruku, samostalnog hranjenja, presvlačenja, oblačenja, obuvanja,.. do pospremanja nakon igre. Na taj način stvaramo i rutinu unutar života skupine što kod djece pridonosi stvaranju osjećaja sigurnosti i zaštićenosti.
Odraslima se možda ove životno praktične aktivnosti čine jednostavne, ali evo čemu sve trebamo pridati pažnju kad peremo ruke:
Prvo moramo podignuti rukave da ih ne smočimo. Zatim uzimamo sapun – trljamo ruke- otvaramo vodu- ispiremo ruke- zatvaramo vodu -malo ih potresemo i uzimamo papirnati ručnik. Na kraju papirnati ručnik bacamo u koš!
Pjesmica koja nas ohrabruje prilikom pranja ruku glasi:
“Sapunčiću, sapunčiću,
Pjeni mi se pjeni,
Čiste ruke,
Čisto lice,
obrazi rumeni.”
Također prilikom pranja ruku trebamo paziti na prijatelje koji se nalaze pored nas i učimo čekati red.
Nakon pranja ruku obično je vrijeme za uzimanje obroka te sjedamo za stol. Naš mali ritual je pjesmica:
“Trbuščiću moj, gladan si mi joj
Sad ću te napuniti, pa se nečeš buniti!”
Sami jedemo, trudimo se koristiti pribor za jelo, sami odnosimo pribor za jelo na kolica, pijemo iz čaše…
Djeca uče ponavljajući radnje i ponašanja koja vide od osoba u svojoj neposrednoj okolini stoga se koristimo osobnim primjerom i verbalnim uputama. Za nas je svaki dan jedan veliki izazov. Potrebno je puno truda i pohvala za uspješno obavljene zadatke, a uz to uvažavamo djetetove individualne mogućnosti s obzirom na razvojnu fazu u kojoj se svako pojedino dijete nalazi.
Sve što može, dijete i mora napraviti samo“
M. Montessori
