MAŠKARE, MAŠKARE,MAŠKARE…
Nakon božićnog slavlja došao je period maškara. Doba poklada kako se još govori, doba je obilja, kako u jelu, tako i u ponašanju. U vrtiću djeca upoznaju pokladne običaje najviše maskiranjem i uživljavanjem, igranjem uloga te govornim i plesnim stvaralaštvom.
Preodjevanje, maskiranje,igranje uloga, biti netko drugi, nered i zbrka te iznenadni događaji i neobična ponašanja za nas su bili pravi izazov, a tako je bilo svake srijede.
Zaigrali smo „ples balona“
Upoznali smo zvončare i poslušali njihovu priču. Kažu kako zvončari nisu maškare, ime su dobili zbog zvona koje nose. Moraju biti snažni i hrabri, to ne može biti svatko, osobito se vrednuje kontinuitet nošenja zvona u obitelji. To je potvrda pripadanja svome kraju i održavanja „stareh užanci“.
Dan Pusta obilježava se zadnji utorak prije Pepelnice. Taj dan pripremaju se za ophod maškare i zvončari, obilaze sela, putem ih dočekaju mještani te im nude jelo i piće, a dan nakon, pale Pusta (maškara u obliku čovjeka napravljena od slame).
Tako smo i mi obilježili pusni dan u vrtiću..naš pust “Nisam ja“ kriv je bio za sve nedaće u našem vrtiću; izgubljene igračke, nepospremljene igračke, prljave ruke, „tvrde“ uši, svađe i suze, zaboravljene stvari…
Na kraju, počastili smo se nama omiljenim pusnim kolačićima; fritulama i kroštulama. Velika hvala barba Klaudiu i tetama Aniti i Tamari koje su nam svake srijede spremale ove ukusne kolačiće i uljepšali pusne dane.