Ako pitate “Pačiće” koje im je najdraže godišnje doba, jednoglasno ćete dobiti odgovor: „Proljeće!“ Sve je nekako lakše uz mirisne, sunčane i toplije dane. Budimo se svakoga dana uz cvrkut ptica i osmjesi nam ne silaze sa lica. Tako su i naše aktivnosti prožete bojama proljeća. Visibaba kao vjesnik proljeća otvorila je sezonu stvaralaštva uz stihove “Mala visibaba”.
Vrijedne ručice stvarale su svakoga dana nove proljetne radove koje su obojale naš hol i hodnik. Bilo je tu i Uskrsnih jaja, a dva mala zeca doskakutala su nam u goste. Stihovi “Pilići” i “Kolibica mala” svakoga dana u šetnji i igri zvučna su kulisa, jer sve je ljepše uz ples i pjesmu.
Žao nam je da zbog epidemioloških razloga ne možemo roditelje uključiti u odgojno-obrazovni rad, ali nadamo se da dolaze bolji dani. Ovom prilikom želimo se malo i pohvaliti te zahvaliti našim dragim roditeljima Sanković koji su prepoznali naš trud i pismenim putem izrazili zadovoljstvo radom i odnosom prema djeci.
Veliko hvala od Tanje, Andree i Nataše.
Pjevajte s nama!
“Mala visibaba”
Na mekanoj travici
veselo se smije.
Zelena joj kapica
a curica nije.
Spustila je glavicu
jer se vjetra boji.
To je mala visibaba
što u polju stoji.
“Pilići”
Piju piju piju pi
glasali se pilići.
Koko koko koko da
mama koka pita
treba li vam žita?
Nismo gladni mamice
pojeli smo crviće.
“Kolibica mala”
Kolibica drvena, iz nje djeca gledala
Zeko skače hop, hop, hop
Kuca, kuca nok, nok, nok.
Pomozi mi, pomozi mi/zeko će
Da me lovci ne ulove!
Dođi, dođi zeko ti, skupa ćemo biti mi!
