Ponedjeljak je, žurba i strka dok se spremamo za polazak, a naše najdraže baš sada odbija pripremljenu odjeću, ne želi samo obuti obuću i naravno evo nas u pomoć. Oblačimo i obuvamo dijete, jurimo u vrtić gdje ga opet izuvamo, skidamo mu jaknu…
Ponekad roditelji čine umjesto djeteta ono što dijete može samo. Činimo li mu tako uslugu? Je li to najefikasnije rješenje? Takvim postupcima djetetu uskraćujemo priliku za razvoj samostalnosti i odgovornosti. Kod djece predškolske dobi to je odijevanje, samostalna konzumacija jela, a u kasnijoj dobi priprema torbe za školu, pospremanje sobe i slično. Samostalnost nije samo vještina obavljanja poslova, već i način razmišljanja i samostalnog rješavanja različitih konflikata i problema. Kroz stručnu se literaturu učestalo naglašava važnost poticanja djece na samostalno djelovanje odnosno pružanja podrške djetetu u njegovoj želji i potrebi da samo nešto napravi, istraži, djeluje. Neizgrađen osjećaj samostalnosti, samopouzdanja i spremnosti da se upusti u nove situacije, može kasnije imati za posljedicu i neprilagođavanje uvjetima života i rada, konflikte sa sredinom, odbacivanje, povlačenje u sebe, jednom riječju asocijalnu ličnost.
Nakon uloženog napora i nakon što je samo nešto napravilo, dijete će se osjećati kompetentnije i zadovoljnije. Bit će svjesno da je to samostalno obavilo, a ne da je to proizvod rada njegovih roditelja, odgajatelja, odraslih. To će mu, opet, uliti dodatno samopouzdanje i odvažnost da se upusti u nove kreativne poduhvate.
Kako mi u Fijolicama potičemo samostalnost kod djece?
Posebno je važno usvojiti pravilno pranje ruku, a za to dijete samostalno mora podignuti rukave, otvoriti/zatvoriti slavinu, uzeti sapun, trljati ruke te ih isprati i obrisati. Nakon svake aktivnosti i igre pospremamo sobu dnevnog boravka uz klasifikaciju i razvrstavanje materijala i igračaka. Ako smo prilikom našeg izražavanja i stvaranja stvorili nered, sami uzimamo metlu i lopaticu te pometemo pod i pobrišemo stol uz pomoć odgajateljica. Mi svi, bez obzira koliko godina imamo, sami stavljamo juhu u tanjur, točimo napitak u šalicu te odlažemo posuđe nakon jela. Sami se skidamo, presvlačimo, obuvamo i izuvamo te pomažemo onome tko pomoć treba.
Vjerujte nam, omogućite nam da činimo sami jer tako odrastamo u samopouzdane i samostalne odrasle ljude!
Ove riječi otkrivaju djetetove unutarnje potrebe ‘Pomozi mi da to napravim sam’. – Maria Montessori
