Svaki lijep i sunčani dan u ovoj godini nastojali smo provesti na otvorenom i u prirodi. Odlazili smo u šetnje do Žurkova i oko našeg vrtića. Tako smo, nedaleko vrtića, pronašli „našu livadicu„. Odlazak na livadicu postala je dnevna rutina posebice jer smo uvidjele koliko radosti i novih spoznaja pruža našoj djeci.
Livadica je postala veliki poticaj za igru različitim prirodnim materijalima, za razvoj mašte i kreativnosti, a posebno za razvoj motorike i lokomotornog sustava. Potakla nas je da proučimo promjene u prirodi i upoznamo raznovrsne biljke: lovor, smokvu, šparoge, bazgu, maslačak i ostalo bilje. O biljkama samo i brinuli pa smo „liječili“ stabla skidajući bršljan sa debla. Kroz istraživačke aktivnosti upoznali smo mnoge kukce, a mravima izrađivali kućice. Osim istraživanja i učenja, puno smo trčali, penjali se po stablima, savladavali neravan teren, igrali nogomet, igrali se traženja skrivenih loptica i raznih društvenih igara koje je pratilo pjevanje.
Sve doživljaje sa livadice prenijeli smo na aktivnosti u vrtiću. Zidove soba i hola sada ukrašavaju slike u različitim tehnikama na temu: mravi, bubamare, maslačak, stabla, trava i cvijeće. Pjevali smo nove pjesmice o proljeću, čitali i listali slikovnice „Mrav dobra srca“, „Plesna haljina žutog maslačka“, „Nezadovoljna bubamara“ i izrađivali slikopriče.
S naših igara na livadici nerijetko smo se vraćali u vrtić sa ogrebenim koljenima, zaprljanom obućom i odjećom, no snažniji i zadovoljniji. Po povratku u vrtić svakodnevno smo uz rumene obraze naših mališana uvidjeli koliko su sretni, dobro jedu i brzo utonu u popodnevni san.
Odgojiteljice
Katarina Bevandić i Sandra Krstačić
